16

subota

lipanj

2012

Reperi u usponu

Mater je došla sva sritna od autolimara Gojka. Razvezala priču kako mi je dogovorila praksu i da će mi plaćat pedeset kuna na dan. Reka sam joj odma da joj je spika za kurac , jer se meni ne dâ radit za pedeset kuna . Da poštar svako jutro pozvoni i donese mi ih, reka bi mu da odjebe. Vidija sam da se sprema drama, pa sam otišao do Dina.
Dino svira gitaru u našem bendu, Zlajo je na bubnjevima, a ja sam vokal. Uglavnom repamo, a nekad opizdimo i nešto žešće. Govore nam da smo dobri, ali nitko lovušu ne spominje. Raspitivali smo se okolo.Dino se kune da je čuja iz pouzdanih izvora da se tribamo pretvarat da smo pederi i stvar je već napola sređena. Navodno oni pomažu jedni drugima, ono, ugrožena manjina, drukčiji, odbačeni i te šeme. Malo smo razmišljali.
- Šta ja znam, ne osjećam se ka peder. Uvik sam napaljen , ali samo na ženske – objašnjavam ja njima dvojici.
- Ma to samo onako. Za fintu – tješi nas Dino.
- Kako ćemo upast ? Ić po gradu i tražit ? – javlja se Zlajo.
- Idemo na Paradu ponosa – isprsi se Dino.
- Jesi ti popizdija ? Da me otac vidi na televiziji, kožu bi mi odera – drekne Zlajo.
Zamaskirali smo se , brale, ka tri Lejdi Gage i odgibali u Đardin. Ja sam stavio one naočale šta izgledaju ka ogledalo. To su još od staroga kad je mater lovija. Pala je na naočale. Đikanica. Obuka sam rozu majicu od matere. Popizdit će ako joj se šta dogodi. Ta joj je najdraža. I jedina koju još može navući na sebe.
U Đardinu je bilo dosta svita. Dino me munija laktom u rebra i učinija mot glavom prema nekom tipu.
- Pogledaj Ostojića ! – šapnija mi je.
- Kojega Ostojića ?
- Onoga od pandurije.
- E, pa šta ?
- Idemo do njega pitat može li nas negdi ubacit.
- Koji si ti papan ! Baš je popizdija pomagat sitnoj ribi !
- Možda nas srića posere, nikad ne znaš – Dino se uputija prema Ostojiću, ali mu se nismo mogli ni približit od novinara.
Stali smo isprid jedne kamere, zagrlili se i mahali. Promislija sam kako sam najeba bude li stari večeras gleda vijesti. Nije baš da su mu napete, uživija se u zadnje vrime u Laru, ali , koje sam ja sriće, moga bi večeras lako popušit disciplinsku ako me pripozna.
Malo smo se muvali među okupljenima. Pripoznali smo neke face, ali nismo im se mogli približiti. Onda su krenili prema rivi.
- Zajebi veze, vratimo se kući – šapne mi Dino.
- Zašto ?
- Jesi vidija šta je lani bilo ? Zamisli da me neko ćipa bovanom u glavu i ja otegnem papke. Stari me ne bi tija pokopat od srama.
Obavijest : sviramo po pirevima i ostalim prigodama.Kristijan, Dino i Zlajo, mob. 099 6345 899

Autor: Djevojka s bisernom naušnicom

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.